
Krle (bubnjar) nas je početkom maja obavestio da mu je iskrsao posao u Portugalu tokom letnje sezone, gde će raditi kao instruktor surfovanja. I ranije je imao takve poduhvate, i u Portugalu i u Egiptu, ali to nije radio poslednje četiri godine, otkako sviramo u bendu.
Rekao nam je da putuje za deset dana, a planirao je da se vrati krajem septembra ili početkom oktobra. Postavilo se pitanje šta ćemo Zlaja (basista) i ja raditi naredna 4–5 meseci. Odlučili smo da na svaku probu pozovemo nekog od bubnjara koje poznajemo i tako proguramo taj period.
Peglu sam do tada jedva poznavao – videli smo se možda dva puta, i to na probama drugog benda. Dogovorio sam se sa Zlajom da prvo njega pozovemo, čisto da proverimo možemo li na njega da računamo. Pegla je u duši panker, takav mu je i stil sviranja, pa nisam bio siguran da li će mu odgovarati naš način rada. Ali čovek dok ne proba – ne može ni da zna.
Bez mnogo razmišljanja, Pegla je pristao da dođe na probu. Ja inače, kad ulazim u nešto novo i nepoznato, iskreno ne očekujem da će odmah profunkcionisati. Ali, na moje iznenađenje, ne samo da je funkcionisalo, već je Pegla legao kao kec na jedanaest, da se tako kartaški izrazim. Rekli smo mu da nam se sviđa kako se uklopio, a i on je pozitivno odreagovao. Objasnili smo mu situaciju – da smo bez bubnjara najmanje četiri meseca – i pitali ga da li bi voleo da svira s nama u tom periodu. On je pristao.
U ta četiri meseca napravili smo 73 kratke forme i odsvirali jednu svirku u Starčevu. Početkom septembra planirali smo da zaokružimo priču pre nego što se Krle vrati – bar još jednom svirkom i snimanjem jedne pesme zajedno. Ali, kao i obično, stvarnost je demantovala naše planove. Samo nekoliko dana kasnije, Krle se javio da se vratio.
Teško mi je palo da javim Pegli da nećemo više svirati, ne samo zato što smo se svirački odlično skontali, već i zato što je Pegla stvarno sjajan lik. Da se ne shvati pogrešno – Krle je naš brat, ja ga poznajem od malena i kida kako svira bubanj. Tako da sam se obradovao što ćemo ponovo zajedno da raspalimo. Ali čudna su ta pomešana osećanja – kad ti je u isto vreme i drago i nije ti baš pravo.